Važnost zdravog spavanja

Započnimo ovu odiseju uvodnom pričom o spavanju…

Priča o spavanju

Svima su nam kao malima pričali priče za laku noć. Pričali su nam raznorazne priče – uglavnom klasike dječje književnosti, i dan danas drage nam i dobro poznate bajke za djecu.

Ponekih priča se i dan danas sjećamo. Neke priče su nam pričali, neke su nam čitali, a mi smo slušali.

Danas se nekih priča koje smo slušali sjećamo, a nekih i ne. Nisu nestale nigdje, negdje su se zakopale u nama.

Ali su nam ostavile nešto čemu ćemo zauvijek biti skloni – slušanju novih priča.

Oni koji su nas uspavljivali pričama najbolje znaju što su morali učiniti da bi zadobili našu pozornost, te kako su se pobrinuli da slušajući njihovu priču utonemo u miran san.

Kako su oni baš znali, oduvijek sam se pitao, koje priče nam trebaju ispričati…?!

Ono što ću ja pokušati jest slijedeće: Najprije ću pokušati privući i zadobiti vašu čitateljsku pozornost pričanjem priča o spavanju.

Uspijem li u tome ispričat ću vam raznorazne priče o jednoj fascinantnoj, misterioznoj, tek zagrebanoj temi spavačkog univerzuma.

Ukoliko naše teme priča o spavanju općenito i priča o medicini spavanja probude vašu znatiželju, te mene nagna da se raspišem opširnije o tome, donijet ću vam pregršt novih informacija, znanstvenih saznanja, te rasvjetljenih činjenica o fenomenu spavanja.

Što je to spavanje?

Zašto uopće spavamo? Čemu to spavanje služi? Možemo li ne spavati? Što bi se dogodilo kada ne bismo spavali?

Početak je niza pitanja koja ćemo si postaviti. Te ćemo kroz serijal priča u pripremi pokušati dokučiti neke odgovore i doprijeti do konkretnijih saznanja.

Sve to radimo zato da bismo znali više o onoj, poštovanja dostojnoj, količini vremena koje provedemo spavajući.

Složit ćete se sa mnom da svi želimo spavati zdravo. Kako želimo jesti zdravo, biti zdravo, živjeti zdravo, za pretpostaviti je da bismo željeli i spavati zdravo, zdravije.

Trećinu života provedemo spavajući ! Realno gledano, to je jako puno vremena.

Ali, ta činjenica implicira na još nešto. Obzirom da dnevno prosječan čovjek preovede osam sati spavajući, važno je da to vrijeme provede u ugodnom snu i na udobnom mjestu.

Osobno smatram da je upravo to činjenica koju mnogi zanemaruju, ne pridaju joj posebnu važnost, ne osjećajući trenutno posljedice lošeg spavanja ili smatraju da korigiranjem loših uvjeta spavanja ne bi znatnije podigli vlastito psihofizičko osjećanje.

Raspravljat ćemo radi li se tu o poremećaju spavanja ili poremećaju budnosti. Ponekada ta granica može biti maglovita i nejasna.

Osjećamo kronični umor, pod stresom smo, osjećamo nagomilanu bol u tijeku, ne možemo se opustiti, napeti smo, iscrpljeni, sve se to još dodatno reflektira i na naše raspoloženje.

Dovoljno je nabrojanog da osjetimo alarmantni poziv da nešto poduzmemo i pođemo mijenjati.

Fenomen spavanja

Fenomen spavanja ću vam pokušati prikazati kroz nekoliko aspekata. Spavanje kao fenomen svojstven svim živim bićima – biljkama, životinjama i čovjeku.

Sva živa bića spavaju. Kod najjednostavnijih jednostaničnih živih organizama, preko biljaka i životinja, pa sve do čovjeka.

Zatim, interesantne priče o spavanju koje do sada možda niste čuli. Priče o medicini spavanja.

Priče o poremećajima spavanja, njihovoj prevenciji, prepoznavanju i liječenju.

Spavanje ima i oniričku dimenziju. Iako je spavanje promijenjeno stanje svijesti i našem živčanom sustavu se ipak nešto događa.

Spavanje nije baš samo pasivno ležanje zatvorenih očiju u modu svijesti poput screen savera na kompjuteru.

Štoviše, događaju se neki vrlo bitni procesi koji neizostavno trebaju prethoditi buđenju i sposobnosti održavanja budnosti tijekom slijedećeg dana. Mi sanjamo.

Kroz priče o sanjanju, odnosno o prosnivanju, približit ću vam značenje i važnost snivanja kao razvijene biološke funkcije živčanog ustrojstva, te sna kao ploda snivanja.

Odiseja kroz spavanje

Stoga bih ovu odiseju kroz spavanje započeo pisanjem o važnosti spavanja kao neizbježne biološke funkcije.

Kroz to ću pokušati dati odgovore na pitanja zašto spavamo i kako se dobro spavanje reflektira na naše raspoloženje, na radnu sposobnost, na fizičko stanje organizma u težnji za nadnaravnim osjećajen dobrog osjećanja općenito (well-being) kao stanja blagostanja.

Svakako ćemo proći kroz jedno poglavlje u kojem će biti razloženi i pojašnjeni osnovni medicinski i biologijski pojmovi vezani uz spavanje, iako istima dajemo posebnu rubriku kroz koju će se pisati više o najčešćim smetnjama, poremećajima i bolestima koje pogađaju milijune ljudi u današnje vrijeme, koje nerijetko imaju tendenciju porasta, te koje kao takve prijete globalnim pandemijskim razmjerima.

Kao liječnik i kao specijalizant psihijatrije svakodnevno se susrećem s bolesnicima koji afirmiraju poteškoće spavnja.

Karakter smetnji spavanja je raznovrstan. Stoga smatram neophodnim da jednu, ponekad i meni nejasnu i pre-znanstvenu priču o spavanju pojednostavim do razine da bude shvatljiva drugoj strani.

To ću upravo nastojati učiniti i ovdje pišući vama koji ste zainteresirani da saznate više o tom interesantnom fenomenu.

Svi smo se do sada susreli s osjećajem neispavanosti, da li jednokratno i kratkotrajno nakon burne noći ili kronično.

Kada neispavanost postane kronična nastupaju ozbiljniji problemi zbog akumiliranog umora u tijelu.

Brojni su razlozi lošeg spavanja ili lošeg snivanja. U narednim poglavljima ću nastojati govoriti o razlozima lošeg spavanja, te o načinima kako se to može korigirati i spriječiti.

Zamisao je da svakako ispričamo jednu idealnu priču o idealnom spavanju ukoliko bi bili ispunjeni idealni preduvjeti za spavanje.

Da bismo ispričali tu idealnu priču najprije ćemo se pozabaviti jednim od temeljnih pojmova medicine spavanja a to je higijena spavanja o kojoj ću vam detaljno pisati u jednom od narednih nastavaka.

No, hajde da vidimo kada, gdje i kako mi to uopće spavamo. Spavamo noću. Spavamo u prosjeku 8 sati.

Nekima od nas treba nešto manje da se osjećaju naspavano i odmorno, a neki spavaju ponešto duže. Potreba za snom je vrlo individualna.

Neki od nas spavaju u kontinuitetu, neki spavaju isprekidano. Dok jedni spavaju lakim snom, drugi pak spavaju dubokim snom, koji je kako ćemo vidjeti kasnije, ključan za osjećaj naspavanosti u kojem odmaramo mozak.

Spavamo u spavaćoj sobi. Spavamo u svom krevetu. Spavamo na madracu s jastukom na uzglavlju. Pokreveni dekom ili jorganom. Kako imamo dom, tako u domu imamo u mjesto na kojem spavamo.

Krevet sa svim svojim akcesorima izuzetno je važan element spavačkog identiteta. Na žalost fenomenološki, kulturološki, a u današnje vrijeme, mnogima, i financijski zanemaren i zapostavljen element.

Upitajmo se da li je nužno spavati noću i zašto baš spavamo noću? Ima onih koji npr zbog smjenskog rada ne spavaju uvijek noću, već povremeno spavaju danju.

Odnosno spavaju kada stignu. Kako oni funkcioniraju i kako se nose s akumuliranim umorom?

Mora li čovjek nužno spavati potreban broj sati u kontinuitetu ili može spavati nekoliko puta dnevno kada stigne i uhvati vremena?

Zašto je važno uvijek spavati na istom mjestu, tj u spavaćoj sobi? Što je to što sobu koju nazivamo spavaćom čini ugodnim mjestom za odmor i domom u kojem se snovi snivaju? Što u sobi i u krevetu još radimo osim što spavamo?

Kakav je krevet na kojem spavamo? Od kada zapravo datira priča o krevetu? Zna li itko od nas povijest kreveta kao nečega što je čovjek proizveo da bi na njemu spavao, odnosno da bi spavajući na njemu se bolje osjećao?

Kakav treba biti madrac? Kakav je idealan madrac? Kakav treba biti jastuk? Da li položaj tijela u kojem spavamo predodređuje i uvjetuje da biramo različite madrace i različite jastuke. Te, što položaj tijela u kojem spavamo govori o nama?

Istaknimo još nekoliko znanstvenih činjenica koje ću pokušati povezati. Duljina ljudskog života genetski je determinirana jednostavnom činjenicom.

Različite žive vrste različito dugo žive. I ljudi žive različito dugo. Ako izostavimo brojne razloge prerane smrti, ljudi žive onoliko koliko im je u genima zapisano.

Najnovija istraživanja kazuju da duljina ljudskog života ovisi o duljini telomeraIako duljina ljudskog života varira od spola, genskog nasljeđa, socijalnog okruženja, te životnih navika.

Naravno duljina života razlikuje se između pojedinih rasa i etničkih skupina. Isto tako, potreba za snom i prosjek spavanja razlikuju se kod živih vrsta. Neka živa bića su cirkadijana, tj spavaju jednom dnevno prema unutarnjem biološkom satu.

Druga pak potrebe za odmorom usklađuju s količinom dnevnog svjetla, poput biljaka za koje bismo možda mogli reći da kada spavaju kada nema fotosinteze.

Poneke žive vrste spavaju malo, stalno su aktivne, dok neke druge spavaju većinu dana, bude se da bi se nahranili i opet se vraćaju spavati. Neki imaju spsobnost spavanja zimskog sna.

Činjenično da u Hrvatskoj muškarci žive prosječno 73, a žene 79 godina, mogli bismo komotno reći da oko 25 godina provedemo spavajući.

Ponovit ću se – to nije malo vremena. Pitam se tko bi od nas pristao da mu se život skrati za period spavanja te da životni vijek provede budan?

Teško pitanje koje zahtjeva jako puno potpitanja i pregovaračkih nagodbi da bismo uopće o tako nečemu krenuli samo hipotetski pregovarati.

Zaključit ću da bi se vrlo malo ljudi (ili gotovo nitko odreklo) sna kao «nepotrebnog i beskorisnog» nesvijesnog stanja u kojem samo ležimo i ništa pametno ne radimo. Prema tome, ako već spavamo, spavajmo zdravije.

I za kraj, što da vam kažem, nego li – laku noć !

Osjećajte se dobro spavajući dubokim snom.

Vedran Orešković, dr.med.